home info clanci recenzije galerije profili intervjui downloads linkovi forum mail impressum
Welcome, Guest. Please login or register.
17.04.2021. 12:15
82.268 Posts in 6.119 Topics by 1.195 Members
Latest Member: vladec
  Show Posts
Pages: [1]
1  TP.forum / Tribe gathering / Tool - tour on: 07.09.2007. 08:54
Quote from: "Brijana"
Quote from: "Cathy Q"
jedino je steta sto su samo 1,5 h svirali..

I inace ne bi svirali bitno duze, eventualno jos odsvirali Aenimu ili max dvije stvari.:


a, znala sam da je to standardno vrijeme svirke, ali nada je jaca od informacija..
zrinx, nas dvije jednostavno moramo nekako smiriti svoju ovisnosti (iliti, naci uskoro najblizi Toolov koncert) Very Happy sad po cijele dane slusam Tool, mislim da je rijeci Aenime i moja majka uspjela nauciti Laughing
2  TP.forum / Tribe gathering / Tool - tour on: 06.09.2007. 12:27
i ja sam ostala paf nakon sto je koncert poceo.. imala sam izvjesnu prednost jer nisam gledala fotke/snimke njihovih prijasnjih koncerata, tako da su me fascinirali do krajnjih granica.. jedino je steta sto su samo 1,5 h svirali..
dosla pred Dom sportova u 19 h, buduci da sam kao pravi Tool streber kupila ticket vec u 6. mjesecu Very Happy a vlasnici VIP-karata mogli su uci 20 min. prije ostalih smrtnika.. sto na kraju i nije imalo nekog velikog efekta,  ali ajde.. isplatilo se cekanje!
od svih koncerata koje sam ikad pohodila, ovaj je vizualno najbolji.. nisam mogla skinuti oci s njih-video-zidovi, igre s bojama i filmovima, reflektori, laseri.. gotovo meditativno iskustvo, pogotovo kod dugih instrumentala..
jedino cemu sam se iskreno nadala jest da ce mi odsvirati Reflection.. no, i ova je playlista (standardna za vecinu njihovih koncerata, koliko saznah) bila sasvim sjajna..
i sto jos drugo reci nego da sam i ja kupila preskupu majicu kojom se produciram okolo Very Happy
3  TP.forum / Tribe gathering / Vip INmusic festival :: 27./28.08. @ Ja Run! on: 03.09.2007. 14:23
da i ja dam svoj prilog temi.. imala sam srecu sto sam radila na shanku odmah uz VIP-ov floor dva dana, tako da sam cula sve bendove koje sam htjela.. sto se tice (ne)organizacije, dodatan problem za posjetitelje festivala (osim velikih redova za bonove prvi dan) bila je i visa cijena cuge (15 kn za Tuborg Green, c'mon!) i cinjenica da nisu svi tocionici piva (koja se najvise prodavala) dobro radili, pa se znalo cekati i po 15-20 min. za cugu.. zao mi je sto je ekipa dala stvarno fine novce za ulaznicu i onda jos morala beskrajno cekati za pice..

sto se glazbe tice, bilo je odlicno.. ono sto je mene najvise zanimalo jesu Sonic Youth i Asiani (a uz domache, TBF-ovce, Majke, Gustafe; u interesnoj sferi su mi bili jos Superhiks i Roisin Murphy - i nisu me razocarali)..

Sonic Youth su me ugodno iznenadili.. nisam ih slusala do sada, moram priznati.. vise od svega, njihova glazba mi zvuci kao post-rock (i to ne neki zesci).. i, naravno, noise (sto sviraju po definiciji).. obozavam zvuk cinela, distorzije i namjernu mikrofoniju Smile na trenutke su me jako podsjetili na Mogwai i Tristezu.. zivjela buka i instrumentali!

a ADF-ovci su ispunili sva moja iscekivanja.. to je jedan od bendova na must-go popisu.. zapoceli su s jednom od mojih najdrazih stvari, Rise to the challenge, i ekipa na flooru se odmah rasplesala.. stvarno zvuce mocno (a i izgledaju), ritam na koji doslovno moras plesati, ili bar mrdati dupetom (sto je uglavnom opcija ako tocis pivo 6 h u komadu Laughing ).. jako plesno, puno pozitivnih vibracija, dobro raspolozenih ljudi.. od poznatih stvari, za uho su mi zapele 19 Rebellions (kad smo kod angaziranih tema), Hypocrites!, a za kraj Fortress Europe.. jedino mi je zao sto nisam cula Enemy of the enemy.. to sam si bas htjela..
4  TP.forum / Tribe gathering / Sheki on: 17.03.2005. 15:24
Tesko je pronaci nadu u ovakvim trenucima, ali djelic utjehe pruza to sto ce Sheki uvijek zivjeti u srcima ljudi koji su ga voljeli, bila to njegova obitelj, prijatelji, znanci, osobe s kojima je ikad ista dijelio. Moja iskrena sucut!
5  TP.forum / Tribe gathering / Za goase. on: 07.01.2005. 23:07
ljudi, na ksetovoj stranici pise vec tjedan dana da je 12. 01. swing slusaonica.. so, goa se odgadja? Neutral
6  TP.forum / Tribe gathering / Ozric Tentacles on: 17.10.2004. 23:02
Ozrike rulaju!
tamo sam  Very Happy
7  TP.forum / Tales of the inexpressible / Ponikve Open Air (5. 6. 2004) on: 16.06.2004. 21:42
Eto, okasnila sam, al' moram ostaviti rijec-dvije. Sam' da se sjetim malo. Laughing
Atmosfera je bila super, nema te kise koja ju je mogla pokvariti.
Ponikve su savrsen prostor, nije me uopce smetalo sto smo se trebali stisnuti pod strehu, pogled ujutro je fantastican.
Mjuza mi dobra od samog pocetka (hojs me rasplesao, groovy totalno)..
Verbal je pustao super stvari, ritam agresivan, my cup of tea.
Uletila je tu negdje i Groove Armada, a ja sretna k'o Rusi pod Staljingradom '43. Cool
Nestajem do cetiri-pola pet, tada pusta Kobayagi, svi ludi od dobre muzike, i ja skupa s njima.
Uglavnom, super zhurka i ljudi, maybe se i vidjamo ove subote.
Pozdrav svima! Wink
8  TP.forum / Tales of the inexpressible / attack backup@zrinjevac 03/04/2004 on: 04.04.2004. 18:06
Nijedno popodne neće nadma¹iti ovo... Koja muzika... Koji ljudi... Koje mjesto... Koja atmosfera... Zrinjevac + trance = shizofrenija od sreće! Very Happy
People, svaka čast!
Poseban pozdrav ekipi s dekice (čovjek bi se začudio koliko se ljudi mo¾e strpati na metar sa metar prostora  Laughing ).
9  TP.forum / Tales of the inexpressible / Samothraki Dance Festival @ Samothrki Island 29.8.-3.9.2003. on: 16.09.2003. 13:19
Sve je počelo SMS porukom od Dovle: 'Katarina, imam free kartu za Sdf, ide¹ s nama?' Znala sam odgovor. Luda sto gradi, spremna za najveći party u ¾ivotu, počele su pripreme - kupljena je karta za vlak i rezerviran trajekt za otok.
I tako je do¹ao i taj 24. 08., nedjelja, dan kada krećemo iz Metropole. Spremila sve potrebne stvari u svoju 75-litra¹icu, stavila je na leđa (to je bila scena i po', skoro pribli¾na onoj iz 'Odbjegle nevjeste') i na Kolodvor. Frendice su me vozile (bile su počasna pratnja), tako da sam se osjećala kao da idem nekamo na godinu dana. Nisam ni bila svjesna ¹to se događa.
Nas ¹estero se okupilo: Dovla, Sheki, Vlado, Dag, IntruderX i ja; krenuli smo na vlak u 00:12 h. A tamo ni m od mjesta. Sve dupkom puno. Jo¹ nas je neka bakica proklela ¹to ¾ivimo i poku¹avamo se smjestiti u njenom kupeu, sa 4 slobodna mjesta. Zanimljiv početak. Barem smo smjestili sve na¹e silne torbetine i stajali do nekih 04 am, kad je svatko na¹ao svoj free space (fala Bogu). Put je trajao 22 sata, a za to vrijeme smo uspjeli u vlaku sresti nekog Bugara kojeg već mjesecima Grci/Makedonci sele iz zemlje u zemlju i ne pu¹taju nazad u Bugarsku - twilight zone. On nam je, na kraju puta, u Thessalonikiju, pomogao naći bus za iduće odredi¹te - luka Samothrakija, Alexandroupoli. Od ponedjeljka 22 h, do pola 4 u jutro, zezali smo se na kolodvoru i i¹li u obilazak Soluna, koji je trajao svega 20 minuta, jer se taj grad čini samo kao jedan veliki kiosk (čitaj: market, fast food rest., vinarija, Tobacco; market, fast food rest., vinarija, Tobacco... tako se redaju u nedogled ulicama).

Od 4 am do negdje 9 am idućeg dana, putovali smo do Alexandroupolisa (čak prvim razredom). Jedini je bed bio poludjela klima radi koje smo svi dobili ozebline. Taj je grad su¹ta suprotnost Solunu - čist u prvom redu; drvoredi uz trotoar, male uličice, makadam, ne tako gust promet... Svatko je smazao po jedan fiiini giros i chillali smo malo na klupicama. Prava opu¹tencija. Na kraju smo podigli rezervirane karte za trajekt koji je polazio u 11 h. Sve je i¹lo glatko, dok Dovlu i Vladu nije zaustavila police u civilu i okomila se na njih. Dovli raskopali torbu, ono pseto mu nju¹kalo ¹ator, nadi da će ne¹to naći, ali naravno da nisu imali ¹ta. Dag i ja sjedimo uz more i gledamo taj show program, u nadi da će ih pustiti ¹to prije, da ne zakasnimo na trajekt.

I tako smo se ukrcali, iscrpljeni, ali jedva čekajući da konačno stupimo na otok. Trebalo je preći jo¹ samo 25 km. Gledala sam luku iz daljine. Najbistrije more koje se pjeni pod udarom broda. Savr¹ena slika kopna koja se polako gubila kako smo prolazili, ali jo¹ sjajnija se nazirala - velike, meni tajnovite stijene, vidjele su se sve vi¹e. Samothraka, dom Jasiona i Dardana, bila je sve bli¾e. Grčka, o kojoj sam gutala informacije cijelu godinu (sudij povijesti čini svoje), slu¹ala priče, je¾ila se od silnih legendi, sada mi je na dlanu.
Hrpetina ljudi je jo¹ s nama putovala na trajektu, iako festival počinje tek za tri dana.

Za three ure do¹li smo i tamo. Kako bi Dovla rekao: MASSIVE! Luka otoka prepuna nasmijene i ¹arene ekipe. Sheki je sreo neke svoje frendove iz Srbije pa je bila zezancija s njima. Nismo odmah i¹li na bus koji vozi do lokacije (udaljene 13 km), jer se kamp trebao otvoriti tek u 15 h (naglasak na ovaj 'trebao' - obrazlo¾enje slijedi). Nastala je stvarno velika gu¾va, tako da je dio nas i¹ao jednim busom, a drugi dio sljedećim. Torba me već ubijala. 75 litrof na leđima, +38-40 stupnjeva, neispavani... Htjela sam ljosnuti na cestu i odhrkati. Dr¾alo me to da sam nadomak cilju. Kamp se, na ¾alost otvorio nekoliko sati kasnije, a mi smo na prostor u¹li tek oko 23 h. Stajanje na onom sunucu tolike sate bio je harikiri. Ali, ispred lokacije, na¹li smo BGD Psy Crew: Nevena (CrusadeR s transmute.co.yu), njegove frendove Mladena i Filipa. Oni su kampirali dva dana prije na vodopadima. Vrijeme nam je skratila dobra spika, smijalice, i buncanje od vrućine. Ljudi, sjajni ste, uljep¹ali ste mi boravak! Special shouts to Filip, koji je, kad smo do¹li, uzeo i nosio, uz svoj, i moj ruksak. Spasio si me! Nas dvoje smo se u¾ivili u raspravu u Six Packu, OPO-u... Zeppachima, Marleyu.. Punku, rocku, bluesu...

U blizini je bila i jedna girosd¾inica, pa smo se svi ¹etkarali do tamo da pojedemo giros/souvlake i pocugamo ne¹to. Zeka peka i vrijeme je počelo letjeti.
Dovla je prvi u¹ao, i preko ograde preuzeo na¹e stvari, tako da se lak¹e mo¾emo gurati kroz rulju. U zamjenu za ulaznicu, svatko je dobio plastičnu narukvicu određene boje - artisti su imali roze, ljudi koji rade na festivalu zelene, pozivnice ¾ute, a ostale, regularne narančaste. Čekamo mi tako u gu¾vetini i s nekim Englezima komentiramo kako Grci nemaju pojma o engleskom. A, nakon toga, samo čujes iz gomile nekog Grka: 'I speak England very best!' Mr. Green

I NAPOKON, u¹li smo, a Dovla je već postavio svoj ¹ator, u kojem smo on i ja dr¾ali svoje stvari. Preko puta na¹eg ¹atora, bio je Nevenov, Filipov i Mladenov. A odmah do nas su bili i Srbi koje smo prve upoznali, njih 5-7. Nearby su bili i Vlado/Dag/Intruder. Tako da smo se svi u blizini smjestili.
Hvala Bogu ¹to smo ponijeli svoje flashlights, inače bi se svi ¾ivi pogubili. Prije spavanja, Filip i ja smo jo¹ malo probazali po kampu, koji je bio ogroman; odahnuli kad smo vidjeli pla¾u, a ja sam već mislila na sutra¹nje bućkanje u moru.
Naravno da se nekoliko pacijenata uspjelo izgubiti.  Mr. Green Vlado, Dag i Intruder su cijelu noć tra¾ili na¹e ¹atore i poku¹ali ih raspoznati, ali po mrachini svi su izledali isto. Sku¾ili su u jutro, čupavi i puni trave na kojoj su spavali, da su stalno radili krugove.

Svanulo je... Misija: iskobeljaj se iz vreće i kreni! Bila je srijeda. Brzo sam navukla badić i bacila se u more. Vodaaaa! Nakon tri dana! Valovi.. Iz mora pogled na cijeli kamp i veliku planinu. Sunce nije pičilo. Difuzno rasvjetljen dan mi je savr¹eno odgovarao. I jo¹ nisam mogla vjerovati gdje sam. Usljedila je gotovo cjelodnevna ¹etnja po lokaciji. Pomislila sam 'majko mila!' kad sam shvatila koliko je to velik prostor. Smje¹taj za 8 000 ljudi bez pol frke. Jo¹ nije bilo sve postavljeno - Chill i Main Floor, trebalo je dovr¹iti postavljanje dekoracija. Ali prvo ¹to sam uopće zapazila jesu divovske pečurke na Mainu. Bole¹tina! Klobuci jarko roze boje. Najveća se vidjela s vodopada udaljenih oko sat vremena hoda.

U četvrtak smo i¹li na vodopade. Prije toga svratili u jedan prekrasan mali grčki restorančić i naklopali se za ne tako mnogo para. Uz nezaobilaznu grčku mjuzu bez koje smo mogli pre¾ivjeti. Nakon toga nastavak ¹etnjice dok nismo do¹li do zapanjujućeg prizora. Malen, ali savr¹en vodopad plju¹ti u tamno tirkizno jezero. Voda s izvora, hladna, osvje¾avajuća. Pogled za umrijeti. Bio je to neki 'poljski' put, to jest, zahtjevao je pentranje po stijenama, pa sam ostala kod manjeg vodopada, dok je jedan dio ekipe oti¹ao do drugih, većih. ©uma okolo, ¾abice skaču. Getting in touch with nature do daske. Preporađala sam se. Na povratku smo sratili do sela, Therme. Meni je taj otok naprosto savr¹en. Upravo je ono ¹to sam ¾eljela vidjeti. Male, uske uličice, kafići, zelenilo, nasmijana ekipa... Smije¹ak na licu koji se ne skida. Preskočili smo govor Mr. Chanosa, gradonačelnika, na festivalu, ali nije nam ba¹ bilo previ¹e ¾ao.

Ovu su se večer prikazivali filmovi. U blizini ulaza u kamp, postavljeno je platno; svi smo uzeli svoje vreće i smjestili se tamo.
Prvo je prikazivan jedan SJAJAN dokumentarac: GIANT LEAP. Nikad si neću oprostiti činjenicu da sam nakon 1/3 dokumentarca zaspala jer nisam ovih dana previ¹e od uzbuđenja mogla. I ćopilo me u najgorem trenutku. Tako da ćete od Dovle i Intrudera moći čuti opse¾niji opis. Uglavnom, razgovaralo se o ¾ivotu, glazbi, vjeri, bogu, ulozi čovjeka u svom vremenu... Komentari različitih ljudi, različitih nacija, rasa i uzrasta, dru¹tvenih uloga i polo¾aja o svemu tome, popraćeno glazbom.
Film SOUTH PARK sam s gu¹tom prespavala jer ga gledah već dva puta.
Animirani dokumentarac WALKING LIFE prenosio je filozofske misli ljudi o snovima, sanjanju, njihovom ostvarenju...
BLOOD - THE LAST VAMPIRE sam odgledala s takvim u¾itkom da nisu istine. Manga movie za 5+!
Od PRINCEZE MONONOKE sam ćopila samo početak. Zadnji je bio animirani, ali i taj sam prespavala. Sve ¹to sam sku¾ila jest da je sunce svanulo i da neki lik Mladena i mene (mi smo jedini ostali spavati u Movie Area) tjera da se maknemo. Laughing A mi onako, s pol' oka, gazimo po tuđim ¹atorima jedno 10 minuta dok nismo do svojih do¹li.

Petak! Prvi dan festivala. Mjuza na Chill Out Flooru je počela već u podne, a na Mainu će početi u 19 h. Taj je dan sve bilo totalno postavljeno, osim nekoliko dekoracija na Chillu. Ljudi dolaze konstantno, mjesta za kampiranje je sve manje i manje.
Sad, detaljan opis prostora:
Na samom ulazu je mali market u sklopu kafića, u kojem sve mo¾e naći fakat sve. Jedan old Grk stoji na ulazu i propu¹ta malo po malo ljude da ne bi do¹lo do gu¾ve. Jedini je bed ¹to su cijene visoke. Pola litre mlijeka 1 Euro, palačinke iz Chai Shopa 3 Eura, čokoladice po 2 Eura...
Malo dalje su ¹tandovi s klopom, voćem i povrćem (Food Area). Ogroman izbor: giros, souvlaki, piletina, tjestenina s ranim umacima, salate... Ne mo'¹ umrijet' od gladi ni da to po¾eli¹.
Nearby je mali ograđen prostor s pijeskom za klince (Kids Area), te Lost And Found (Acces All Areas Info Stand).
Pored svakog Floora bio je po jedan Chai Shop (sve vrste toplih napitaka, ledeni napici, prirodni sokovi, palačinke, sladoledi...), ¹tandovi od festivala s pivom, Colom, vodom - sama cuga. Ali, nismo ni¹ta uzimali sa tih ¹tandova. Da bi sa njih dobio cugu, mora¹ prvo Eure izmijeniti u nepovratne kupone s kojima kupuje¹ piće. Stvoreno da izmuze pare. Kupili smo nekoliko litara vode i stalno točili jer je savr¹eno pitka iz pipe. A bili smo obezbjeđeni i ¹to se tiče klope, jer smo Dovla i ja donijeli toliko 'Talijaneta', juha i konzervi, da smo mogli komotno dva tjedna ¾ivjeti.  Mr. Green
Chill Out - savr¹eno mjesto - u ugodnoj hladovini. Leptiri (jedan ogroman iza dj-stagea) u najluđim bojama, koji su visjeli s drveća, ogromni cvjetovi, veselo sunce i dugačka gusjenica. U biti, svaki dan je ne¹to novo 'izronilo' na Chillu, neka luda, umjetna zhivinka. Ljudi su uglavnom le¾ali jer su bile naokolo razbacane vreće za sjedenje i nekoliko velikih, mekanih jastuka indie styla.
Main Floor . oko dvanaest pečurki, različitih visina i gro crte¾a s ma¹tovitim motivima - meni su luckasti vilenjaci bili najbolji. Projekcije su bile na oba floora.
Ne moram ni spominjati da je UV-svjetala bilo posvuda. Cijeli je prostor ¹umovit, s izga¾enim putovima.

Na¹i su ¹atori bili između Chilla i Maina, u blizini pla¾e, tako da nam je sve bilo na dohvat. Na drugom kraju kampa, nakon ¹to se prođe Main Floor, stoji Market Area - ¹tandovi s oblekom, torbama, CD-ima, kristalima, svjećama, ukrasima, nakitom, suvenirima... Mali, preslatki kafić tik uz more. Sushi bar i vegetarijanski restić. Izrada tetova¾a (trajne i od kane), čitanje iz dlana, regreso terapija, prodaja nargila (na jednom ¹tandu je stajao natpis ne¹to kao «jedno duvanje 5 Eura» - u slobodnom prijevodu), rizla s okusom (Cole, borovnice, čokolade...), energy balls... Platna i crte¾i, koja su uostalom visjela pored svih ¹atora, tako da je svaki metar lokacije isijavao toplinu i ugodu. Sve puno ¾onglera (¾onglali su sa poiem, fire poiem, ¹tapovima, maramama i Bog zna čime sve ne).
Istro¹ila sam se po¹teno: dva CD-a (Ott - Blumenkraft (morala sam imati original) i Younger Brother - A Flock Of Bleeps), dvije torbe, jedna majica, platno (delfini psihodelično ljubičaste boje koji plove u svemiru), hrpetina suvenira...

OZVUČENJE je bilo moćno. Dobro pi¹e na flyeru: 'Sound Systems carefully tuned to suck you in!' Francuzi su provajdali ozvučenje i njihov komentar je bio: 'Our Sound System is too big for this space.' Odgovor organizatora ne¹to kao: 'Yeah, we'll rock the whole place!'  Shocked Doslovce je gruvalo 24 7 i mjuza se čula par km dalje. Na flooru osjeća¹ kako bi ti duh iz tjela najradije iskočio kako se sve treslo. Bilo ja brakeova od cca. 5-7 sati na floorovima svaki dan, ali u različito vrijeme, tak' da je uvijek jedan svirao.

MJUZA! Jooj, mjuza... Here it goes. ©to sam slu¹ala?

IAN ION (Fri, 29. 8./21:00 - 23:00) Main Floor - slu¹ala sam njegov set zadnjih pola sata i bilo mi je dovoljno da ostanem paf. Na psy festivalu očekuje¹ psy. A ovaj čovjek te počasti funky technom, a nakon toga drum'n'bassom (bila je jedna stvar sa ¾enskim vokalom koja je svima  savr¹eno legla). Nitko se nije ¾alio, bio je ovo izvrstan uvod.

MICHELLE (Sat, 30.8./11:00 - 13:00) Chill Out Floor - kako bi na¹e kom¹ije iz Bgd rekli, Hallucinogenova riba. Svi je znamo po vokalima iz Shponglea. I nju sam slu¹ala samo prvih pola sata jer je na Mainu pu¹tao MWNN, pa razumijete za¹to.  Wink ®ena je napravila raspa¹oj. Lijepa i nasmijana (kontakt s publikom za 5+), a izbor stvari zavidan. Pu¹tala je chill out, brakebeat, lagano, ali plesno. Bilo mi je ¾ao napustiti floor.

MAN WITH NO NAME (Sat, 30.8./11:30 - 13:00) MF - ovo je bila vo¾nja, samo takva. Pustio je dosta starih stvari, ali kad je uletio s Teleportom... Aj' zamisli 7000 ljudi kako vri¹ti, skače, trči okolo, ple¹e... Sve ¹to osjeti¹ je kako te ulove emocije. Pustih suzu nostalgično na tu stvar. Ipak je to Martin Freeland.

PROMETHEUS Live (Sun, 31.8./10:30 - 12:00) MF - ®e¹ći. Zove na ples. Samo ¹to sam ga ja slu¹ala ispod strehe, jer sam uredno pocrvenila prethodni  dan.

IRINA MIKHAILOVA (Sun, 31.8./08:30 - 11:30) CF - iznenađenje. Lik miksa, a ona pjeva (izuzetan glas koji zanosi i smiruje). Sama njezina pojava bila je odmor za oči - duuugačka crvena kosa i lagana crveno/be¾/plava (vilinska) haljina.
Bilo je to uglavom ispreplitanje brakebeata i ambienta (koliko sam je slu¹ala, oko sat vremena), naravno sve s vokalima.

OTT Live (Sun, 31.8./19:00 - 20:30) CF - čim sam iz ¹atora čula Somersettler, bila je jurnjava na Chill Out - Ott je počeo svoj Live! Fotić u ruke i trč'! Pustio je cijeli Blumenkraft, i brijem da su se svi ljudi s festivala skrasili na Chill. Stajali, sjedili, a hrpica nas je plesala. Kako da si pomognem? A tek kad sam čula svoje najdra¾e stvari, Splitting An Atom i Smoked Glass And Chrome... Uf... To je bilo plesanje. Ja tog čovjeka ¾enim, i to je to! Ima da mi doma pu¹ta od jutra do mraka. Kakva je njegova mjuza? Da ga otprilike citiram: 'I don't play psy trance, reggae or dub... Genres are for librarians.'

SIMON (Sun, 31.8./20:30 - 22:30) CF - odmah poslije Otta, Simon Posford. Lineup za umrijet od sreće na mjestu. Pustio je rmx Angelic Particles, Shpongle (Room 23, Dorcet Perception, Star Shpongled Banner...)... Mislim, who's the man? Smile Twisted Rec. mi je definitivno najdra¾i label!

PETER DIJITAL (Mon, 1.9./15:30 - 18:30) MF - od onog ¹to sam slu¹ala (uru i po'), bio je to mix svega i svačega, uglavnom euro.

IAN ION (Mon, 1.9./19:00 - 21:00) CF - e, kad ga na Mainu nisam odslu¹ala kak' spada, bome ću na Chillu. Bila je to slična mje¹avina kao prvi dan na Mainu, samo polaganije. Eksperimentala s dobrim ritmom, plesan.

LENNY (Mon, 1.9./21:00 - 02:00) CF - kako me Ian Ion prvi dan zabezeknuo, tako me on u ponedjeljak. Slu¹ala sam ga oko 23 h iz udobnosti svoje vreće, jer sam bila slomljena od umora. Napravio je disko od Chill Out Floora - pu¹ta disco i latino house sa jazzy elementima, a ekipa vri¹ti. I stvari sa Studia 54. Prosto nisam vjerovala ¹to čujem, nije mi dao spavati. Miksanje zaista za svaku pohvalu, ali i za atmosferu i glazbeno iznenađenje, te izbor stvari... Svaka mu dala!

EAT STATIC Live (Tue, 2.9./05:00 - 06:30) MF - ta dva chovca su me ba¹ fino razbudila. Ludi do daske obojica. Brzi, ali plesni i melodični, dobre egzibicije na klavijaturama i miksanje zavidno. Tak' su me obradovali kad su pustili Science Of The Gods.

OTT (Tue, 2.9./08:00 - 11:00) CF - ovim sam si setom samo jo¹ jednom potvrdila da je taj čovjek fenomenalan. U 08:00 sam se zavalila u veliki, zeleni jastuk na Chillu i prepustila se mjuzi. Pu¹tao je dub, reggae; stvari s Blumenkrafta, Hallucinogenov L.S.D. (svoj dub mix - World Sheet Of Closed String Mix), Solstice (Warwick Bassmonkey Mix), remix jedne stvari iz 60-ih; ambient u navratima, Shpongle... Kompozcija savr¹ena.

BAMBOO FOREST Live (Tue, 2.9./09:30 - 11:30) MF - odslu¹ano zadnjih pola sata. Dobri sampleovi, again and again ludnica na flooru.

X-DREAM Live (Wen, 3.9./04:30 - 06:00) MF - ovo nikad neću zaboraviti: od pola 03 do 04:30 cijeli u cijelom kampu je tutnjalo jer su svi namjestili svoje budilice, mobitele da zvone.
Ljudi masivno idu na Main. X-Dreamovci su bili moćni, karizmatični. Skaču zajedno s nama, mlataraju glavama, kosa jednom leti okolo. Mr. Green  Pred kraj livea, dolazi ¾enska (podsjeća me na Laru Croft), obučena u neku sedefasto sivu space obleku i uzima mike. Savr¹en electro vokal. Njena pojava - pun pogodak.

HALLUCINOGEN Live (Wen, 3.9./06:00 - 07:30) MF - ne znam ¹to bih uopće rekla za ovaj Live. Čekala sam valjda dvije i pol godine da čujem Simona. Slu¹ala sam ga na Chillu, ali, brate, ovo je Hallucinogen! Nakon svojeg prvog psy partya, Sound Formsa u Attacku (ljeto 2001.), RaverX mi je posudio svoj 'Twisted' i bilo je gotovo. Urezao mi se duboko u zvukovnu bazu podataka. I sad sam tu, u prvom redu i gledam čovjeka. Počinje s L.S.D.-om. I ja gotova. Meni suze na oči k'o malom djetetu. Fakat si pomoć nisam mogla. Bilo mi je too much u pozitivnom smislu. Vi¹e ni¹ta nisam vidjela. Samo sam letjela. Letjela po Flooru, a noge nisam osjećala. Vi¹e nisam vidjela ni Simona. Plesala sam negdje drugdje, u nekom drugom prostoru, na nekom drugom mjestu, u svom svemiru. Bila sam daleko. Opet sam se iznova sjetila za¹to volim tu glazbu, za¹to su mi ba¹ psy i GOA na prvom mjestu. Shvatila sam za¹to nikada pretjerano ne analiziram glazbu. Jer je preduboko osjećam da bi i¹la i¹ta opisivati, i to mi je dovoljno. Banalne, niske, proste riječi. I kako da ja njima opi¹em osjećaj. Toliko se puta ne mo¾e. Sreća, ljutnja, tuga, Ljubav, ljubomora... ¹to je to u paleti osjećaja? Ba¹ ni¹ta. (nostalgična filozofija) Ovo je bio savr¹en Finish...

Kod artista mi se svidjelo ¹to opu¹teni, svi su stvarali super kontakt s ekipom, spremni uvijek za razgovor, handshake, prijateljski smile. Za ples i zezanciju. Kampirali su sa ostalom ruljom i koristili one u¾asne wc-e (respect im za to).

Ovo je bio u pravom smislu multicultural event. I pravi hippie event. Suvremeni Woodstock! Nekoliko tisuća ljudi, a nije bilo incidenata niti bilo kakvih lo¹ih (osobnih) iskustava. 7000 ljudi na Flooru i slobodno mo¾e¹ na travi ostaviti svoju torbu/ majicu/ anything bez straha da će to netko u ¾urbi zgaziti ili popaliti. Skoro svi goli hodaju. Laughing Svaki, ali doslovno svaki čovjek na festivalu imao je smile na licu (osim onih koji su kampirali u blizini leaking WC-a). Koga kod sam pogledala, uputio je najsrdačniji osmijeh. Is this really happening? Ovakvu količinu pozitive nisam nikad nigdje (kad govorimo o takvim eventima) osjetila.  
Predzadnji dan na Market Area nai¹li smo na otkačenu (prodavačicu) Makedonku iz Srbije, koja govori 5+ jezika, tako da se dobro sporazumijevala i sa Bugarima, Rusima, Slovencima... Neven je nai¹ao na Bugare kojima je prodao karte. Ja sam upoznala jo¹ Beograđana s kojima sam se po¹teno nasmijala i napričala (tales of the inexpessible dok smo čekali u redu za tu¹).
Jednom sam prilikom ¹etala ¹tandovima i čula 'I Got Life' iz 'Kose'. Neki Izraelci koji dr¾e ¹tand sa hand-made peezdaryama su oderali soundtrack i za sekundu smo se sve troje na¹li kako pjevamo i ple¹emo kao najluđi hipici. To je bio pos'o! Very Happy
Engleza u enormnim količinama (British English rules!). Australaca, Amerikanaca... I Afrikanaca... Fakat se cijeli svijet skupio na ovom festivalu.

Vrijeme je sporo prolazilo (na moju veliku radost), ali bilo je u ispunjeno u najboljem smislu. Svaki smo dan i¹li u ¹etnje do Therme ili stopali do Kamariotisse (luka). Zasjeli u neki greekish diner, klopali grčku salatu i razgovarali/ gledali tekmu (o, Filipe, Filipe  Laughing)/ zekali se/ bacali ¹prehu. Opu¹teno. Savr¹eno.U luci je jedan birtz stalno pu¹tao Marleya. Pa su se vodile rasprave o tome kako bi bilo savr¹eno kad bi na psy partyima, osim maina i chilla, bio i reggae/dub floor. Otkrili smo i prekrasnu pla¾u u blizini kampa. Aaaa, sad kad ovo pi¹em, ¾elim nazad!

Bila su tri minusa: WC-i, tu¹evi i Workshopovi.
WC-i - bilo ih je dovoljno, kao i tu¹eva i lavaboa (nekih čak s ogledalom, like u pravoj kupaonici). Ali... Čitam 3. dan festivala kod marketa: 'We seek 5 toilet cleaners URGENTLY! 50 Euro per day!' Zamislite onda samo kako su ti toaleti izgledali.  Shocked Jeza te pro¹arala svaki put kad bi samo pomislio na to da treba¹ na WC. Horrorchina blago rečeno.
A kako je veći dio dana bio pritisak, radila je sam nekolicina tu¹eva (tako da ni¹' koristi ¹to ih ima mnogo). Redovi su bili dugački ohoho. A tu¹iranja ultra-kratka.  
Workshopovi - nije ih bilo, osim Capoeire. Ja se ¾estoko nabrijala na Yogu Thai Chi, free masa¾e (joj, kak' bi to pasalo) a ono Sad Bio je ¹atorčić (nazovi Healing Area) u kojem si eventualno mogao dobiti informacije o Sadyananda Yogi, ali od prakse ni¹ta.  
Capoeira (kombinacija plesa i borilačkih poteza, tradicionalna vje¹tina u Brazilu) Workshop su Brazilci savr¹eno odr¾ali. Bio je poseban prostor predviđen za turorial (isti onaj na kojemu su se prikazivali fimovi). Prvo su pokazivali osnovne pokrete, a onda se napravila Roda (krug - glazba svira, a po dvoje ljudi izvodi Capoeiru; ostali plje¹ću i čekaju red u krugu) i izgledalo je fascinantno.
Navodno su trebale biti didjeridoo lessons i, reko¹e many more, ali ni¹ta ni od toga.

Nakon 7 dana mjuze, treba se ići doma. Vlado i ja se vraćamo 3.9. (trajekt odlazi u 15:00), Dovla i ostali se skupa vraćaju 5.9. Htjeli smo ostati barem jedan dan vi¹e, da odemo 4., ali nije bilo karata za trajekt. Sad ®ao mi je najvi¹e ¹to nisam čula Patchwork na Chillu. Nadam se da je netko slu¹ao pa će biti milostiv i prenijeti utiske.
Nakon Hallucinogena, Vlado i ja smo se pokupili spremati ¹atore, torbe, tako da nam ne bude stiska s vremenom. Spremili smo se i krenuli, nakon opro¹tajnog girosa. Mene ćopila tuga. Mladen i Filip su nas pratili do Kamariotisse, pa smo dvoje po dvoje stopali. Filip i ja, Mladen i Vlado, jer su oni furali torbe. Pokupi jedan auto njih dvoje, a Filip i ja smo malo čekali i usput pjevali. Pih, da smo imali gitaru, samo takvu ¾urku bi napravili. Smile

Trajekt je trebao krenuti u 15:00, ali pola ljudi nije uspjelo ući na njega (ni mi) jer je policija na festivalu taj dan digla (drito s Floora) gro ljudi, tako da su zauzeli pola mjesta na brodu (morali su svi ići u Alexandroupolis). Ljudi se deru, imaju rezervirane vlakove/ letove, pljunute su tisuće dolara na rezervacije, a ovo je bio general za*eb. Coast guard obećava jedan brzi brod u 17, koji je stigao. Bilo u redu, da nismo svi morali pljunuti jo¹ 10 Eura posebno za taj brod. Grrrr! A za redovni (povratna karta) trajekt je svako dao 25 Eura. Pare-ćiribu-ćiriba-nema ih.
Konačno se nas dvoje ukrcalo (uz krv, znoj i muku) i do 19 smo bili u Aleksanropolisu. E, sad, bilo je malo kasno pa nas ćopilo ¹to ako nećemo naći mjesto u jedinom vlaku za Alex/polis koji nam odgovara taj dan - Inter City u 20:45. Do¹li bi u noći u Solun i malo pričekali vlak za ZG, koji ide svaki dan u 08 am. Ako u Inter Cityju nema mjesta, moramo čekati cijelu noć i cijeli idući dan. Ili ovdje, ili u Solunu. Do¹li smo na red i ostala su taman jo¹ samo dva mjesta u cijelom vlaku! Samo smo se pogledali i nasmijali.
Do¹li smo oko 03 am u Solun, a tamo nas je dočekala ki¹a. Izvadili smo deke iz torbi i zbuksali se kod ulaza u zatvoreni Kolodvor. Bilo nam je zima, ali smo se zezali i sjećali svega, tako da smo zaboravili na hladnoću.
Sjeli na vlak i sve do Srbije smo putovali sami. Tamo smo bili s jednim simpa studentom iz Ni¹a, a nakon njega, negdje dvije luckaste ¾ene. Jedna nas je zabavljala sve do Zagreba.
U 04:45 h u petak do¹li smo. A vani nas čekaju dvije one iste frendice. Grlimo se kao da se nismo vidjele 500 godina. Njihov prvi komentar: 'Ljudi, kak' ste vi pocrnili!' Da, svečano objavljujem, pocrnila sam i ja, prvi put u ¾ivotu. Smile  Oni koji me poznaju, znaju kako je to veliko postignuće, s obzirom na moju pigmentaciju.
Topla čokolada u Importanneu uz ranojutarnju zezanciju bila je lagani prijelaz u stvarnost. I'm home again. A glava prepuna do¾ivljaja.

Iduće se godine Sdf neće odr¾avati zbog OI, ali se zato planira ići na BOOM Festival u Portugal. What can I say... Can't wait!

Fotke:
www.accessallareas.org

BOM SHANKAR!

n.p. Live Mix - Shpongle - Vibrasphere - Infected Mushroom
10  TP.forum / Tribe gathering / attack? ili jos bolje ponikve? on: 27.09.2002. 19:12
Ljudi, jedva čekam sutra i da vas sve vidim! Poszdraf! Smile
11  TP.forum / Tribe gathering / Mirisni shtapici on: 10.07.2002. 02:09
Ja se, kao i Dovla, gu¹tam uz miris aroma lampe (lavanda + bergamont i zaspem kao malo dijete)... ®eljela bih probati ¹tapiće, ali svaki jači miris mi smeta, pa mi pliz preporučite neke 'laganije' mirise...
Pages: [1]



2002-2011 © Trancepleme.com | Design by Dovla, coding by Psihodelikk