home info clanci recenzije galerije profili intervjui downloads linkovi forum mail impressum
Welcome, Guest. Please login or register.
24.08.2019. 00:56
82.243 Posts in 6.111 Topics by 1.195 Members
Latest Member: vladec
TP.forum  |  Tales of the inexpressible  | 

Sonica Reloaded @ Treja Valley Park, Italy (31. 7. - 3. 8. 2009.)

Pages: [1]
Dovla
Administrator


Offline Offline | Gender: Male

Rank: Tribe Spammer

Posts: 4.887

NyanNyan


Sonica je festival koji se uvijek odrzavao dosta blizu Ozore i svake godine bi mi otpao s repertoara a lajnap bi uvijek bio tu negdje po usporedbi, cak me vise imena zanimalo na sonici sobzirom da ozora vise manje vrti iste ljude...al eto ove godine se fino poklopila svirka. Lokacija je bila nekih 40ak kilometara izvan rima u nekom prirodnom parku, nisam bas pretjerano istrazivao o cemu se radi unaprijed.

Uglavnom u petak popodne sam dosao u Rim gdje me na licu mjesta skupio Fabrizio, zajedno sa Johnnyem (Slackbaba) i njegovom curom, zakljucili smo da oboje imamo tipicna imena za zemlje iz kojih dolazimo. Cim smo sjeli u kombi shvatio sam da cu se vozit na cesti s talijanima i zakljucio da je bolje ne gledat cestu jer svi voze ko manijaci. Stali smo na bengi natankat kombi i Fabrizio je otvorio rezervoar i stavio poklopac na krov od auta da bi ga nakon toga zaboravio stavit natrag, nakon nekih 500 metara voznje odledio je s auta, lik je stao na najgorem mogucem mjestu gdje se cesta odvaja i hodao nazad da bi jedva uspio nac poklopac.

No ostatak voznje je bio ugodan i dosli smo na lokaciju taman predvecer kad je sunce prestalo przit. Na ulazu upoznao Robin Triskele koja nam je rekla da smo dosli u idealno vrijeme. Sljedece jutro sam saznao sta je time mislila. Plejs je odlican, potok prolazi kroz cjelu lokaciju skupa sa slapovima, voda je bila ledena no taman ono sto je potrebno za osvjezenje jer su temperature po danu bile hardcore. Prije ulaza se nalazio kamp za artiste skupa sa healing area gdje su bili veliki satori i zivotinje, konji, magarci, patke i zec. Sve skupa je izgledalo totalno idilicno no lokacija je takva da ako zelite doc od ulaza do main floora vam treba nekih 20ak minuta hoda. Super za artiste jer je cjeli taj dio na pocetku totalno odvojen od derneka. Sve skupa je ful linearno pa je zato i teze doc od jednog djela do drugog. Nakon artist kampa i healing area se nalazio kamp, nakon kampa su se smjestili shopovi i dva manja floora i na samom kraju je bio glavni floor.

U najavi je pisalo da ce bit 3 floora od kojih je glavni pogonjen solarnim napajanjem a ostala dva su klasicni no ono sto mi je stavilo osmjeh od uha do uha je bila informacija da su na druga dva floora ni vise ni manje nego Funktion one sound sistemi. No zbog nekog meni nepoznatog i neshvatljivog razloga ta dva floora su bila postavljena na najcudniji moguci nacin, jedan preko puta drugog. Dignuta je konstrukcija iznad floora i na suprotnim stranama su bila dva identicna funktion one sustava, ideja je bila ta da se na jednom soundu vrti progressive a na drugom chill i naravni svi derivati doticnih zanrova. No ono sto nije imalo smisla je cinjenica da je uvijek radio jedan sound pa bi se preko noci svi okrenuli u jednom smjeru a preko dana u drugom. Mogao se komotno napravit jedan floor sa vecim soundom i na njemu saltat zanrove. No to sve nastranu, funktion one definitivno zasluzuje titulu najboljeg sound sistema. Sve ostalo pada u vodu naspram tog cuda, kristalno cisti zvuk bez ikakvih smetnji, slusanje bilo kakve mjuze na ovome je milina.

Shopova je bilo dosta no vec me odavno prosla volja za njima, uglavnom sam se koncentrirao na hranu koje je takoder bilo puno. Od klasicnih indijskih derivata koje su mi napravile kaos u zelucu do autenticne talijanske pizze koja je bila totalni highlight festivala. Lokalna hippie ekipa je na samoj lokaciji napravila krusne peci i radila vrhunske specijalitete, svi zivi su jeli kod njih i to s razlogom. Ako je nesto disalo autenticnoscu onda su to bili oni.

Glavni floor je imao drugaciji sound sistem koji je bio pogonjen sa baterijom koja se prije festivala napunila sa solarnim kolektorima na nekoj drugoj lokaciji, zbog toga su morali kompenzirat sa kvalitetom sounda i sve skupa nije zvucalo ni upola kvalitetno kao na funktion one sustavima. Dekoracija sve skupa nije bilo previse no glavni floor je imao jednostavne ali efektivne vjetrenjace.

Sve ostalo je bilo vise manje standardno, solidan broj ljudi, ljepa lokacija i dobra organizacija. Uglavnom nije bilo previse domace ekipe i vecina stranaca su bili Englezi. Takoder moram napomenut super spiku koju je cjela Eko ekipa isfurala. Ako ste skupili jednu casu opusaka od cigareta ili 50ak plasticnih boca, aluminijskih limenki itd...dobili bi besplatnu pivu na sanku, to je uvelike natjeralo dosta ljudi da skuplja smece po festivalu i mislim da je fakat odlicna fora koju bi mogli kod nas uspjesno primjenit. A sad da se bacimo na ono najbitnije, mjuzu...

Sobzirom da sam dosao u sedam navecer propustio sam Emoka, Midimal i liftshift sto me je poprilicno razocaralo i nije mi bas bilo jasno zasto su zapoceli festival u 7 ujutro. Inace nije bilo mjuze od 2 do 7 ujutro zbog nekog glupog zakona u italiji no to mi nije toliko smetalo, ionako je po danu prevruce za spavanje tako da si na ovaj nacin nisam poremetio bioritam. Nakon pizze sam krenuo slusat koxbox na glavnom flooru i tocno se osjeti da je to sada samo projekt Frank E-a...bez Iana mi je izgubljena neka fina ravnoteza koju su ta dva lika imali dok su producirali skupa. Sad je Koxbox prezivcan i psihotican dok je saikopod pre gay. Uglavnom sam se setao s jednog floora na drugi i druzio se sa ljudima, DJ High iz boom ekipe je odvrtio fini chill set da bi nakon njega otisao cut sensientov live. Strgan od umora, uspio sam cut polovicu i bilo mi je presirovo za moj ukus, odlucio sam se naspavat ko covjek za sljedece jutro.

Ujutro sam nakon postenog spavanca i govedeg curry dorucka (ungh) sa Simon B-em sreo Tima (Sensient) i njegovu curu s kojima sam proveo vecinu festivala, bacio se u potok i shvatio sto je Rob htjela reci, sunce je przilo brutalno i nakon jednog pogleda na lajnap sam zakljucio da nema smisla ic na "burn in noise" kad mogu dobit chill in silence

Kad je najgora vrucina prosla usljedila je prava neocekivana poslastica, Simon B je imao set na manjem flooru i zaradio titulu najveceg iznenadenja. Mislio sam da ce imat DJ set no Simon je odvrtio live sa svojom mjuzom koja je odusevila sve prisutne. Zvuk mu je bio minimalni progressive no sa jako puno twisted records utjecaja uz puno puno glitcha, nesto presavrseno. Odusevio je i rasplesao hrpu ljudi. Nakon britanca nastupa drugi britanac, Tom Real koji vrti uglavnom elektro koji mi nikako nije sjeo. Odlazim do main floora cut broken toy koji me jako ljepo iznenadio, na momente mozda mrvicu prezivcano no ideje su bile solidne i cjela prica mi se svidjela. Sreo Penu, napokon upoznao I Mikea i sad mogu prestat sutit o najvecem festivalu sljedece godine, flyeri ce bit u opticaju uskoro Smile

Sobzirom da je na main flooru vecinom bio zesci full on odlucio sam se za odlicnu alternativu, manji floor je imao poslasticu koju nisam znao da toliko volim, Reggae. Prvi je krenuo neki talijan Vito (fakat je originalan ) i odvrtio solidan set. Ali nakon njega dolazi drugo najvece iznenadenje festivala, Manasseh. To popodne mi je nekoliko ljudi govorilo da ga obavezno dodem cut i ostao sam sokiran. Ja neznam sta nasa domaca Dub/Reggae ekipa vrti al ovo je bilo 10 nivoa iznad. Obicno ne mogu slusat Reggae dulje od pol sata no ovaj covjek me drzao na nogama dobrih sat i pol sa odlicnom selekcijom, prica je bila tu bez obzira na rewindove i cinjenicu da nije beatmixao. Imao je pun floor i stvorio prejebenu vibru...i uz to lici na dr housea totalno.

Nakon njega dolazi Ott i vrti...ajd pogodite...isti set ko svaki put. No ajde bilo je tu ipak par novijih stvari koje su rasturale. Ono sto me zadrzalo na flooru u tom trenutku je bio Funktion One. Po prvi puta u zivotu sam valjda uspio cut te brutalno glasne sub basove koje Ott radi na nacin da nije nigdje u niti jednom kutu na nicemu bila neka nepozeljna vibracija. Kristalno cisti dub bejslajn je bio dovoljan da ostanem na flooru no ipak sam se pokupio nakon sto je krenuo nizat vec odavno poznate hitove i pobirao pljesak nakon svake stvari. Rekoh jednom i reci cu jos 50000 puta dok svi njubovi ne shvate, dobar producent ne znaci dobar izvodac.

Spavanac je pao i sljedece jutro me cekala prava poslastica, Perfect Stranger. Prije njega sam ipak odlucio nakratko cut Deadbeat live koji je nazalost svirao za prazan floor, bila je uglavnom mjuza sa zadnjeg albuma koji mi nije sjeo pa sam jedva cekao da na glavnom flooru krene Perfect Stranger. Covjek je odvrtio po meni najbolji live na festivalu. Njegov album iz 2008 mi stoji u playeru u autu vec valjda godinu dana i nikako da ga prestanem slusat. No live je bio nesto puno drugacije, svaka stvar s albuma je bila izmjenjena i poslozena uz drugaciji aranzman. Uz to se cula hrpetina novih stvari i live je savrseno spojio sa DJ setom. Live je bio jedan od onih trenutaka zbog kojih volim i pratim ovu scenu. Savrsena mjuza koja mi stavi osmjeh od uha do uha sve dok me obrazi ne pocnu bolit i suze curit od srece. Nema mi ljepseg osjecaja od tog, kao da mi je pao kamen sa srca i vise nista drugo nije bitno, nista mi drugo ni netreba, Sonkite mi to isto uspije napravit. Yuli zna poso i zna pogodit pravu notu, svi prijelazi su mu dugacki, svaki buildup rastegnut do maksimuma and then some. Nakon livea krece DJ set i jedino sto sam uspio spotat novo a da nije izdano je bio remix jedne starije Liquid Soul stvari i presmjesan Riktam i Banzi remix Gamma Goblinsa. Vec postoji GMS remix doticne stvari no ovaj remix je naravno minimalniji i sporiji i naci ce se na njihovom albumu na Sproutu

Kasnije je krenuo previse u minimal vode i odlucio sam otic do drugog floora gdje je taman poceo Pena. Pena je DJ kojeg vise nikad ne zelim nigdje propustit, covjek slaze price u svakom svom setu i radi to bez ikakve greske, savrseno kirurski precizno mixanje, ovo je pak bio najbolji DJ set na festivalu. Krenuo je sa praznim floorom no ubrzo se sve napunilo i vibra je bila predobra. Neznam zasto mi se desi da uvijek na progressive setovima vidim najvise osmjeha i pozitivnih vibri. Pena takoder zna poso Smile

Odlucio sam propustit Quantize i Ace Venturu no dosao sam na glavni floor taman na Allabya koji je hvala shivi slozio malo drugaciji live. Bas ono sto nam je trebalo, progressive aranzmani i struktura stvari no uz psihodelicne zvukove i ideje. To je za mene psihodelija, jednostavno i hipnotizirajuce. Kad bi vecina full on artista prihvatila ovakav pristup mislim da bi im posvetio puno vise paznje.

Kasnije u noci dolazim cut prometheusa no vrlo brzo sam odlucio vratiti se na chill out gdje je krenuo Slackbaba live. Bio sam na rubu da idem spavat no obecao sam ostati i cuti ga i to je bila pametna odluka. Floor je bio krcat, vizualizacije jedne od najboljih koje sam ikad vidio a mjuza me itekako iznenadila. Ocekivao sam uglavnom dubchinu sa etno prizvucima no dobio sam sve i svasta, od hrpe glitcha i breakbeata do dubstepa. Covjek je ispremjesao gro zvukova i po kvaliteti nije predaleko kaskao za Ottom.

Nakon Slackbabe spavanac od samo 4 sata i priprema za svirku. Dizem se u 6 ujutro i dolazim cut Aes Dana live pred praznim floorom. Nakon svojeg seta i postenog dorucka slijedi najbolji DJ set festivala, (ok nemogu se odlucit izmedu Pene i...) D-Nox. Ovaj covjek DJa jako cesto, brutalno cesto. Tako da sam ocekivao precizno mixanje i hrpu dobre mjuze. Produkcija koju radi sa Beckersom u zadnjih godinu dana mi je predobra. Ali uz sva ta visoka ocekivanja ipak nisam mogao predvidjet cjelu pricu. D-Nox je zabavljac, ono sto bi u teoriji svi DJi trebali biti. Lik je radio takvu budalu od sebe, sprdao se sa svim zivima na flooru i imitirao mjuzu u svakom trenutku da bi uz sve to radio precizne prijelaze. Ako bi nekoga htio cut cesce onda je to on. Mjuza je bila uglavnom u stilu njegove produkcije uz par po meni nepotrebnih electro uleta tipa Tiga, al zato je i pao genijalan Johnson and Haske remix Depeche Modea. D-Nox nema je za razliku od Pene pustao siri spektar mjuze no prica nije bila toliko konzistentna. Ipak cjelokupna sprdnja na stageu mi je drzala osmjeh od uha do uha.

Neki lokalni DJi nastavljaju u revijalnom tonu no ja se kupim na main floor gdje je vrtio XP od kojeg sam valjda ocekivao skripalice no bio je genericni full on, cist podnosljivo. Slijede Etnica sa svojim liveom koji mi nije pretjerano sjeo no nakon njih dolazi covjek bez kojega nema trens festivala, Tristan. Kazem da nema ne zbog njegove mjuze nego zbog vibre koju uvijek stvori. Od tog trenutka nadalje ko god da je svirao zvucalo je katastrofa. Ili je sound bio lose namjesten ili je cinjenica da je pogonjen baterijom dosla na naplatu.

Drugim rijecima Tristan me razocarao, Laughing Buddha jos vise a Fearsome engine nisam ni dozivio. Nije da mi je mjuza bila toliko losa kolko ju jednostavno nisam mogao dozivjet. Bas je bio brutalno prejak i sve je vibriralo dok se srednji i visoki nisu culi dovoljno, mogao sam se jedino priblizit stageu i riskirat gubitak sluha. Proveo sam vecinu tih liveova pricajuci sa Gianijem za kojeg nisam ni znao da ce bit na festivalu. No desila se jedna totalno zanimljiva situacija. Dok su na prednjem djelu stagea Tristan i Laughing buddha kreveljeci okretali 2 knoba i rasturali sve zivo u pozadini su Seb i Marcus pripremali Minilogue live. Pad od 20 bpma nije bas predobro sjeo publici i floor se dosta rascistio, no ipak gro ljudi je ostalo. Ono sto mi je bilo zanimljivo gledat je cinjenica da smo imali dva lika koji rade super mjuzu a u liveu valjda ne rade nis osim sto plesu i masu rukama (pogotovo Jeremy, fakat mi je digo zivac s time ovaj put) i dobiju ovacije dok druga dva lika koji rade kompletno sve zivo i trude se dobiju upola manji floor.

No bez obzira na to Minilogue me razocarao, jednostavno preminimalan zvuk za mene. Mogu razumjet sta pokusavaju postic i shvacam tu mjuzu no sve ima svoje mjesto i vrijeme, a taj konkretan Minilogue live bi mi pasao za slusanje po doma ili eventualno neko popodne ali definitivno ne za 21 navecer na otvorenom. Ipak cijenim cinjenicu da su u zadnjih par godina itekako evoluirali svoj zvuk i da se konstantno trude otici negdje sa mjuzom. No moj ukus tezi vise prema SonKite stilu i starijim minilogue stvarima poput Inca, Girl from Botany Bay i Certain Things Around...

Festival zatvara Eat Static live no u downtempo varijanti sto je naravno jos vise ispraznilo floor no bilo je prezabavno za gledat. Merv i Joie su se pojavili u bjelim krpama sa maskama na licu, dodajte na to funky mjuzu i psihodelicne flaute i sve skupa dobijete pravi show. Strgan od neprespavane noci i plesanja cjeli dan odlazim do satora i spavam ko beba. Sljedeci dan festivala sredujem detalje oko prijevoza i odlucujem smjestiti se kraj ulaza za koji smo unaprijed dobro pretpostavili da ce bit teatar kroz narednih par sati. Uvijek je grozno kad pred kraj festivala svi od stresa pocnu pucat i krenu se desavat svakakva sranja. Pa smo tako nazalost morali gledat svadu izmedu vlasnice jednog djela lokacije i glavnog organizatora. Kad se talijanka krene svadat i derat bolje je maknut se. No scenu su uljepsavali redari koji su svakog moguceg artista zaustavljali i trazili cd...i to vrlo uspjesno.

Voze me na aerodrom i nakon postenog sranja u cistom WCu sa cistim toalet papirom hvatam let za Split pa Zagreb. Od sad uvijek na svaki festival furam svoj toalet papir, prestrasno kakvih smo se sve pandorinih kutija naotvarali tamo. Ima jos hrpetina anegdota i hrpetina smjesnih situacija koje bi mogao navesti no sobzirom da za 2 dana gibam za pulu i sobzirom da nema sanse da napisem rivju ovog festivala nakon sljedeca dva koja me cekaju stat cu ovdje. Sve skupa sam upoznao hrpetinu ljudi, pobrao gro kontakata i posteno se naplesao. Fali mi to, fali mi ta pozitivna vibracija koju zbog nekog razloga ovdje dobijem samo na kapaljku. Bilo je predivno vidjet sareni spektar ljudi kako uziva u svim zanrovima od dubstepa i reggaea do electra, minimala i naravno full ona. Svi veseli nasmijani i tolerantni, to je za mene trens festival i to je ono sto bi volio vidjet cesce kod nas. Preostaje mi samo pokusat prenjet tu vibraciju ovdje, stoga next stop...Pula

shouts to: Gino, Vanessa, Robin, Tim+Josey, Giani, Ali, Mike, Simon, Antonio, Fabrizio, Yuli, Pena, Johnny, Nigel i svi ostali s kojima sam hangao, da ga jebes nema teorije da ce mi ikad bit dosadno ic solo na festival Smile

np A. Balter - Back 4 Springtime

ps galerija je online!

We are the music-makers, And we are the dreamers of dreams, Wandering by lone sea-breakers, And sitting by desolate streams. World-losers and world-forsakers, Upon whom the pale moon gleams; Yet we are the movers and shakers, Of the world forever, it seems.
05.08.2009. 22:43
View Profile WWW
Pages: [1]
TP.forum  |  Tales of the inexpressible  | 

Sonica Reloaded @ Treja Valley Park, Italy (31. 7. - 3. 8. 2009.)

    Jump to:

    0 Members and 1 Guest are viewing this topic.



    2002-2011 © Trancepleme.com | Design by Dovla, coding by Psihodelikk